Kada je baka oboljela, mama i ujak su odbili brinuti se o njoj. Moj muž i ja smo je uzeli k sebi. Ali kad je ozdravila, rekla nam je takvo „hvala“ da smo je počeli mrziti…

Ispalo je tako da me odgojila moja baka. Mama i tata su bili zauzeti svojim poslovima. Baka ima dvoje djece: moju mamu i ujaka Jurija. Ujak živi u drugoj zemlji. Tamo ima uspješan posao. Baka je već u godinama.

Prije otprilike godinu dana se razboljela. Mama je odbila brinuti se o njoj, a ujak nije mogao ostaviti sve i doći. Ponudio je da mi svaki mjesec šalje novac kako bih se ja brinula o baki. Pristala sam. Muž također nije bio protiv. Pozvali smo je da se preseli kod nas.

Njezina prisutnost nam nije smetala, čak naprotiv. Bilo mi je drago što imamo više vremena za druženje.

Tako smo živjeli šest mjeseci. Tijekom tog vremena, mama nam nije ništa pomogla, a ujak je redovito slao novac. Baka je gotovo ozdravila. Iako joj nisam dopuštala da išta radi po kući, ustajala je i pomagala mi.

Bila sam razočarana odnosom njezine djece prema baki. Činila se dobrom majkom, ali ni mama ni ujak nisu se nijednom javili niti pitali za nju, iako je ujak slao novac. Baka je imala samo nas. Moja kći se spremala upisati fakultet. Muž i ja smo štedjeli kako bismo mogli platiti njezino školovanje.

Baka je to dobro znala. Često je spominjala kako svoju mirovinu štedi za pogrebne troškove.

I onda me jednog dana zamolila da pošaljem svu njezinu ušteđevinu sinu Juriju, da on spremi svoju djecu za školu. Iako nismo očekivali nikakvu financijsku pomoć od nje, niti smo joj pomagali zbog koristi, osjećala sam se povrijeđeno. Ujak dobro zarađuje i sigurno mu nije potreban taj novac, dok bi nama ta svota jako dobro došla.

A baka nam čak nije rekla ni „hvala“.

S jedne strane, ne krivim baku. Novac koji je slao ujak nije uvijek bio dovoljan za sve lijekove. Muž i ja smo više puta dodavali novac na iznos koji je on slao. Ne govorim već o hrani i ostalim stvarima. Ali baki ni Juriju nismo o tome govorili. Sramota je o takvim stvarima pričati. No, s druge strane, povrijeđena sam jer baka dobro zna da njezinoj djeci nije stalo do nje.

Nijednom se tijekom tih mjeseci nisu raspitali o baki. Ali ona je ipak odlučila pomoći Juriju, a ne nama. Bakino djelo me povrijedilo. A o njoj se i dalje trebalo brinuti. Odlučila sam je odvesti kod mame na selo. Ako već brišu pod sa mnom, neka više ne očekuju moju pomoć.

Mama, naravno, nije bila sretna zbog bakinog dolaska. Rekla mi je da je vratim natrag k nama. Ali ja sam odbila. Ako baka nakon svega toga više voli svoju djecu i cijeni ih, neka onda oni i brinu o njoj.