Bili smo s mužem na krštenju i čuli ime male djevojčice. Nisam mogla vjerovati svojim ušima: nikada prije nisam čula ništa slično.

U nedjelju na krštenju, ime djeteta mi još uvijek ne izlazi iz glave. Pozvani smo na krštenje djeteta. Rodila je svoju prvu bebu sestra najboljeg prijatelja mog muža, a ujedno i naš kum.

Ne znam zašto nas je pozvala – nemamo nikakve veze s njom, ali bilo je neugodno odbiti. Odlučili smo s mužem da nećemo ići na banket, već samo svratiti do crkve, čestitati i otići. Ništa više. Sa sobom smo imali dvoje male djece, a nismo ih mogli ostaviti kod baka, a sa strancima nismo htjeli.

Moram reći da ova obitelj živi na selu. Znate već, kakvi su običaji tamo. Kad sam vidjela gomilu ljudi ispred male crkve, pomislila sam da je cijelo selo došlo. I vjerovatno je tako i bilo. Jasno je da su svi ti ljudi nakon obreda otišli u restoran na slavlje. Kum nam je pričao da će to biti proslava kakvu nijedno vjenčanje ne može nadmašiti – bit će svega: pečene prasadi na stolovima, cigana s medvjedima i plesova do jutra. Takvo je selo, i njihovo slavlje, koje ja ne mogu razumjeti.

Ali najviše od svega me šokiralo ime koje su roditelji dali svojoj djevojčici. Ono što sam čula bilo je iznad mog shvaćanja. Već sam navikla na razna imena poput Evelina, Adela i Gloria.

Ali ovo ime čula sam prvi put. Tabita! Kako vam zvuči? Osobno sam nekoliko puta pitala da ponove, jer nisam mogla točno shvatiti kako se izgovara. Isprva smo moj muž i ja mislili da je ime japanskog porijekla. Ali jučer sam na internetu pročitala da je grčko. Jasno je da pravoslavni svećenik nije htio krstiti djevojčicu imenom Tabita. Stoga su joj u crkvenim knjigama dali ime Tatjana.

Iskreno, ne volim osuđivati roditelje zbog imena koja daju svojoj djeci. Smatram da je to njihova privatna stvar i nitko nema pravo nametati im svoja mišljenja.

U ovoj situaciji također ne osuđujem, već se samo čudim. I to je to. Još me više čudi mašta roditelja. I suosjećam s djevojčicom koja će cijeli život nositi ime Krivošejeva Tabita Petrovna.

Tako zvuči puno ime djeteta. Kad je moja školska kolegica nazvala svoju kćer Frančeska – po papi Franji – mislila sam da neću čuti ništa neobičnije. Ali eto, život je čudesan i uvijek nas iznenadi. U ovom slučaju ime Tabita mi je uljepšalo dan. Naravno, ako dugo zovete dijete tako, možda se i naviknete na to ime. Možda mi s vremenom neće izgledati toliko besmisleno za ruske prilike.

Majci djeteta je važno mišljenje drugih – čitala je ovaj članak. Ovih dana idu prijaviti dijete i razmišljaju: hoće li staviti Tabita ili Tatjana (kako su je krstili). Roditelji su počeli sumnjati jer su mnogi rođaci bili protiv imena Tabita. Ni meni se nije svidjelo i otvoreno sam joj to rekla. Što se tiče svećenika, on je predložio ime Taviha, ali roditeljima se taj prijedlog nije svidio. Hvala svima!