Mama je rodila Igora s 16 godina, ostavila ga nakon dvije godine i nestala. Pojavila se tek na sinovom vjenčanju sa svojim drskim zahtjevima.

Nadija je postala majka već sa 16 godina, ocu djeteta tada je također bilo 16, bili su mladi, pa je on pobjegao, nije želio preuzeti odgovornost. Prošle su dvije godine, a Nadija je pobjegla od kuće s novim ljubavnikom, tada je imala 18. Sin je ostao s bakom i djedom. Bilo je sramotno i bolno tada Nadijinim roditeljima zbog toga što su odgojili takvu kćer… No, Igor je izrastao u zahvalnog mladića, volio je starce, smatrao ih je svojim roditeljima. S 18 godina Igor je odlučio oženiti se.

Na vjenčanje je došla njegova majka s dvije kćeri. Igor je bio sretan, uvijek je volio svoju majku, ali bio je povrijeđen – zašto ga je napustila, zbog čega? „Ti si moja greška mladosti.” Takav odgovor zasigurno nije očekivao svih tih 16 godina od svoje majke.

Prošlo je 8 godina, Igor je već živio u svom stanu sa suprugom i djecom. Taj stan su mu darovali baka i djed. Odjednom zazvoni telefon, nepoznat broj.

„Igore, ovdje tvoja mama. Bi li mogao primiti sestru, živiš baš blizu njezinog fakulteta. Teško nam je sada… A ja ne mogu priuštiti da joj iznajmim stan. Otac ju je napustio, nemamo od čega plaćati, jednostavno.”

On ju je saslušao do kraja, nije je prekidao i mirno odgovorio:

„Gospođo, pogriješili ste broj,” odgovorio je Igor u jednom dahu, kao da je svih tih 8 godina pripremao tu rečenicu, i zatim mirno spustio slušalicu.

Dio rodbine je osudio Igora, rekavši: „Nije ona trebala pomoć, nego tvoja sestra, mogao si joj pomoći, ipak joj je teško, sama podiže troje djece. Sve si čuo!” Drugi dio je stao na njegovu stranu. Igor je ostao pri svom, nije zaboravio majčine riječi „greška mladosti,” ta rečenica dugo je odzvanjala u njegovoj glavi. Čovjek je odlučio da u svom životu treba pomagati samo baki i djedu, a ne nepoznatoj ženi, nije namjeravao ništa učiniti.

A što vi mislite, je li Igor ispravno postupio ili je ipak trebao pomoći majci?