Muškarac je na ulici sreo beskućnicu. Nije ni slutio da će taj trenutak promijeniti cijeli njegov život

Baka je polako grizla kobasicu, gutajući suze. Ispred vrata supermarketa stajala je starija žena. Mladic je izašao iz trgovine, prišao joj, spustio dvije torbe pune namirnica pored njenih nogu i ponovno ušao u trgovinu.

„Oj, sinko, hvala ti, ne treba više ništa,“ rekla je, ali mladić ju nije čuo. Nakon nekoliko minuta, ponovno je izašao i pružio joj još jednu torbu. Žena ju je uzela i rekla: „Sinko, ovo je previše, ne mogu sve ovo nositi, kamo ću staviti sve ovo?“

Mladić je upitao što još treba. „Ništa, ništa više, tako sam ti zahvalna, ti si tako dobar, moja zahvalnost tvojoj mami, što je od tebe odgojila takvog sina,“ rekla je starica i zagrlila mladića.

Na njenim očima pojavile su se suze. U posljednje vrijeme nije kupovala namirnice, samo kruh. Sin joj je oduzeo sve ušteđevine i izbacio je iz kuće. Ostala je bez krova nad glavom, na ulici.

I iznenada je baka upitala: „Dragi, imaš li možda nož u autu? Trebam nož, želim odrezati kobasicu.“ Mladić je izvadio veliki nož iz auta. Žena je odrezala kobasicu i pojela 5-6 komadića, bez kruha. To je bila njena omiljena kobasica. Muž joj je uvijek kupovao takvu. Sjetila se muža. Kakav je bio pažljiv, kako ju je volio. Kad je preminuo, sin nije obraćao pažnju na nju, na kraju joj je oduzeo sve ušteđevine i izbacio je iz kuće. Sada živi na ulici. Polako je grizla kobasicu, gutajući suze.

„Bako, zašto plačeš, što se dogodilo, trebaš li nešto?“ – upitao je mladić. Baka mu je ispričala svoju priču. On je šutke slušao, a zatim joj ponudio da sjedne u auto i odveo je do svog doma. On je, s druge strane, ispričao da je odrastao u domu za djecu i da nema rodbine; uvijek je sanjao o baki koja bi mu pekla kolače i pripremala doručak. „Bit ćeš moja baka, živjet ćemo zajedno.“

Ujutro je iz kuhinje dolazio miris svježe pečenih pogačica. Baka je natočila čaj i stavila na stol tanjur s poslasticama. On je s zahvalnošću pogledao baku i rekao: „Ovo sam sanjao cijeli svoj život.“