Preskoči na glavni sadržaj

Zanimljivosti

Pretraži ovaj blog

Home
MAČKE
PSI
KONJI
ZANIMLJIVOSTI
Poučne Priče
Kontakt

Postovi

Moja tetka me je nazvala “oštećenom robom” na bebi šaueru moje sestre — a onda je moj suprug hirurg ušao sa naše petoro dece i razotkrio porodičnu laž koju su obožavali šest godina…

dana rujna 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Moja sestra je ostavila djecu pred mojim vratima nakon što sam rekla ne.

dana rujna 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Milijarder se probudio usred noći… i zatekao svoju zaručnicu kako preko hodnika vuče onesviještenu kućnu pomoćnicu.

dana rujna 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

Skriveni transfer koji je otkrio obiteljsku tajnu mog muža

dana rujna 09, 2026

Dohvati vezu
Facebook
X
Pinterest
e-pošta
Druge aplikacije

FB Stranica

Popularno

Rodila sam kćer bez ijedne svoje osobe kraj sebe, a nekoliko sati poslije mama mi je poslala poruku: „Ivaninoj djeci trebaju novi mobiteli. Pošalji 2.000 eura.” Nisam odgovorila. Tjedan dana poslije stajala mi je pred vratima i vikala: „Što nije u redu s tobom?” — i baš tada u meni je puklo nešto što sam godinama šutke držala na okupu.

Rodila sam kćer bez ijedne svoje osobe kraj sebe, a nekoliko sati poslije mama mi je poslala poruku: „Ivaninoj djeci trebaju novi mobiteli. Pošalji 2.000 eura.” Nisam odgovorila. Tjedan dana poslije stajala mi je pred vratima i vikala: „Što nije u redu s tobom?” — i baš tada u meni je puklo nešto što sam godinama šutke držala na okupu. „Gospođo Kovač, još jednom. Duboko udahnite. Sad.“ Stisnula sam metalnu ogradu kreveta toliko jako da su mi zglobovi pobijelili. Na praznoj stolici pokraj prozora stajala je moja torba. Na drugoj jakna koju je medicinska sestra skinula s mene kad sam u dva ujutro sama ušla u Petrovu bolnicu. Mobitel je ležao na ormariću. Devet propuštenih poziva majci. Četiri sestri. Nijedan odgovor. U 2:17 rodila se moja kći. Kad su mi je položili na prsa, bila je topla, skliska i nevjerojatno mala. Otvorila je usta kao da će zaplakati, a onda je samo ispustila tih, promukao zvuk i stisnula šaku uz moj vrat. „Djevojčica“, rekla je primalja. Klimnula sam. Nisam m...

Izveli su me iz aviona kako bih ustupio mjesto milijunašu… ne znajući da sam jedina osoba koja mu može spasiti život.

DIO 2 ŽENA KOJA JE IZBAČENA IZ AVIONA BILA JE JEDINI KIRURG SPOSOBAN SPASITI MILIJUNAŠA Moje ime je Amelia Hart. Za većinu ljudi, bila sam jednostavno tridesetdvogodišnja žena koja putuje u starim trapericama, bijelim tenisicama i koferom koji je vidio i bolje dane. Međutim, za mali dio medicinskog svijeta moje ime značilo je nešto sasvim drugo. Godinama je djelovao pod strogim klauzulama o povjerljivosti. Predsjednici tvrtki. Diplomati. Tajkuni. Djeca iz obitelji koje mogu kupiti cijele bolnice. Nikada nije dopuštala fotografiranje tijekom operacija i rijetko je davala intervjue. Zato su mi mediji na kraju dali nadimak: Fantomski kirurg. Nije mi se svidjelo. Ali se nisam ni trudio to poreći. Tog poslijepodneva vratio sam se u bolnicu u Chicagu u kojoj sam radio i zaključao se u svoj ured. Isključio/la sam telefon. Ili sam barem to pokušao učiniti. Jedva je prošlo dvadeset minuta kad je netko pokucao na vrata. Bio je to moj kolega i prijatelj, dr. Daniel Foster. -Što se dogodil...

Obitelj mi je rekla da pozovem Uber – satima kasnije, vidjeli su moje lice na TV-u

Bila sam sigurna da nitko nije sa mnom, ali kuća koju smo James i ja ostavili za sobom već je skrivala sve veću opasnost za koju nisam znala. Sklupčala sam se u njegovom sjedalu nekoliko minuta, još uvijek u kaputu, noge su me boljele od puta, a glava preteška da bih organizirala ikakve misli. Kiša se vani pojačala, udarajući o prozore u nepravilnim naletima. Nisam htio jesti. Nisam se htio tuširati. Nisam htio otvoriti kofere. Samo sam htjela ostati na tom mjestu gdje je James znao sjediti nedjeljom, kao da bi zauzimanjem prostora koji je ostavio za sobom moglo odgoditi za još nekoliko sati stvarnost da sam se vratila sama. Tada sam shvatio da ne čujem kako grijanje radi. Pogledao sam prema otvoru za ventilaciju blizu zida i čekao poznati zvuk uključivanja sustava. Ništa se nije dogodilo. Hladnoća nije bila samo plod moje mašte. Uzeo sam telefon i vidio da je temperatura u kući puno niža nego što sam je inače postavljao kad smo putovali, ali moja prva reakcija bila je iritacij...

„Slomit ću ti ruku pred cijelom obitelji!“ prijetio mi je šogor dok se moja sedmogodišnja kći skrivala iza mene.

—Slomit ću ti ruku pred tvojom kćeri da me naučiš poštovati. Rodrigo je ispljunuo te riječi dok mi je bacio MMA rukavice u prsa. Rukavice su pale na travnjak njegove ogromne kuće u Bosques de las Lomas, a iza mene je moja kći Sofía tiho vrisnula. Rodrigo se nasmiješio. Mislio je da plaši tridesettrogodišnju udovicu koja je radila za stolom za vladu. Nisam imao pojma kome sam upravo prijetio. Zovem se Ana Morales. Šest mjeseci ranije izgubila sam supruga Miguela, istražitelja policije, koji je poginuo tijekom operacije. Od tada mi je jedini prioritet naša sedmogodišnja kći. Za svoju obitelj, bio sam samo administrativni asistent u saveznoj agenciji. Onaj koji je podnosio dokumente, organizirao sastanke i pio kavu pred računalom. Oglas Samo je Miguel znao istinu. Prije nego što sam se pridružio saveznoj jedinici specijaliziranoj za financijski kriminal i organizirani kriminal, proveo sam godine u Specijalnim snagama. Nakon što sam napustio terenske operacije, specijalizirao sam s...

"Moj tata je bacio štednu knjižicu moje bake u njen grob i nazvao je bezvrednom. Već sledećeg dana ušla sam u banku, a službenica je problidela pre nego što je pozvala policiju.

Menadžer banke, čije je ime na pločici pisalo kao Tomas Arčer, posmatrao je knjižicu kao da drži eksplozivnu napravu. Pogledao je u mene, a zatim u policijsku patrolu koja je u tom trenutku užurbano ulazila kroz staklena vrata banke. Srce mi je tuklo u grlu dok su se dvojica naoružanih policajaca približavala šalteru, ne skidajući pogled sa papirne kese u mojim rukama. „Gospođice Henderson,” rekao je menadžer neuobičajeno tihim, drhtavim glasom. „Molim vas, pođite sa mnom i sa policijom u kancelariju pozadi. Ovo se ne tiče samo običnog računa.” U klimatizovanoj kancelariji sa zatamnjenim staklima, policijska inspektorka Vinsent uzela je moju ličnu kartu i otkrila razlog panike. Račun označen crvenim pečatom nije bio obična štedna knjižica. Bio je to osigurani depozit sa zakonskom blokadom, otvoren na moje ime još dok sam bila beba, od strane mog pokojnog dede. Pre nego što je umro, deda je u taj fond uložio znatna sredstva od prodaje zemlje, namenjena isključivo meni kada napu...

Disclaimer / Terms and Conditions / Privacy Policy

Ovo je fikcija. Imena, likovi, mjesta i događaji ili su plod autorove mašte ili se koriste fiktivno. Svaka sličnost sa stvarnim događajima ili lokalitetima ili osobama, živim ili mrtvim, potpuno je slučajna.

Pokreće Blogger

Copyright © 2024